1975 godine, u Brazilu, organizovane su borbe predstavnika karatea i brazilske džiudžice. Predviđeno je da runde traju po 10 minuta, po valetudo pravilima (sve dozvoljeno, dakle realna borba). U ukupnom skoru, predstavnici brazilske džiudžice odneli su pobede u svim borbama, a ukupno trajanje svih mečeva bilo je manje od 10 minuta. Ovo nije usamljeni primer, brazilska džiudžica je svoju efikasnost i popularnost stekla upravo u ovakvim mečevima, gde se pokazala kao apsolutno superiorna u odnosu na druge pojedinačne stilove. Taj trend je uzrokovao formiranje izreke "ako ne znaš da se boriš na zemlji, ne znaš da se boriš uopšte". Moderan pristup borenju (MMA) podrazumeva kombinaciju udaračkih i rvačkih tehnika, gde je parterni deo brazilske džiudžice gotovo neizostavan segment. Za kompletnog borca, idealna je kombinacija brazilske džiudžice sa nekom od udaračkih škola (kik boks / tajlandski boks ili karate). I obratno.