Smatra se da su borilačke veštine stare koliko i ljudska vrsta. Prvi tragovi borenja pronađeni su u Mesopotamiji i Egiptu iz perioda oko 4.000 godina pne. Na zidovima grobnica i hramova iz tog perioda nalazimo oslikane prizore borenja gde borci zauzimaju stavove slične stavovima u karateu i razmenjuju udarce rukama i nogama. Takođe, postoje dokazi o borilačkim veštinama na teritoriji Kine koji su stari oko 4.000 godina.
(na slici - rekonstrukcija freske sa Knososa, 1500 god pre Hrista. Pokazuje dva mlada boksera, prvi prikaz korišćenja rukavica za borbu.)
Na tlu Evrope prvi tragovi borenja datiraju iz antičke Grčke, zna se za veštinu pod nazivom Pankration (Pankracion – grčki „sveborba“) koja je podrazumevala udarce rukama i nogama, rvačke tehnike kao i poluge na zglobovima i gušenja. Pankration je bio zastupljen na drevnim olimpijskim igrama, postoje legende o brutalnosti u borbama gde se po predanju borba neretko završavala smrću jednog od boraca. Smatra se da je Tezej osnovao pankration. Jedna od teza (naročito popularna među Grcima) kaže da su se istočne borilačke veštine razvile upravo iz pankrationa koji je na istok stigao pod Aleksandrom Makedonskim i njegovom vojskom.
(na slici - rekonstrukcija freske sa Knososa, 1500 god pre Hrista. Pokazuje dva mlada boksera, prvi prikaz korišćenja rukavica za borbu.)
Na tlu Evrope prvi tragovi borenja datiraju iz antičke Grčke, zna se za veštinu pod nazivom Pankration (Pankracion – grčki „sveborba“) koja je podrazumevala udarce rukama i nogama, rvačke tehnike kao i poluge na zglobovima i gušenja. Pankration je bio zastupljen na drevnim olimpijskim igrama, postoje legende o brutalnosti u borbama gde se po predanju borba neretko završavala smrću jednog od boraca. Smatra se da je Tezej osnovao pankration. Jedna od teza (naročito popularna među Grcima) kaže da su se istočne borilačke veštine razvile upravo iz pankrationa koji je na istok stigao pod Aleksandrom Makedonskim i njegovom vojskom.
Pobeda u pankrationu se osvajala nokautom, predajom ili smrću protivnika. Za razliku od rvanja ili boksa u pankrationu nisu postojala tehnička pravila. Praktično – sve je bilo dozvoljeno osim ujedanja i udaranja u oči.
Postoje legende da se događalo da jedan od boraca rukom probije utrobu protivnika i počupa mu unutršnje organe, mada je taj čin smatran nečasnim.
U ovim borbama se često događalo da jedan od boraca završi kao invalid ili izgubi život u borbi. Kao i da se posle smrti u borbi proglasi pobednikom i odaju mu se počasti ako se dobro borio. Postoje podaci da je i Platon dva puta pobeđivao u pankrationu.
Postoje legende da se događalo da jedan od boraca rukom probije utrobu protivnika i počupa mu unutršnje organe, mada je taj čin smatran nečasnim.
U ovim borbama se često događalo da jedan od boraca završi kao invalid ili izgubi život u borbi. Kao i da se posle smrti u borbi proglasi pobednikom i odaju mu se počasti ako se dobro borio. Postoje podaci da je i Platon dva puta pobeđivao u pankrationu.